Uvod
Izbori obično obuhvataju velika okupljanja širom jedne zemlje, ne samo na dan izbora već i tokom
izbornih skupova i registracije glasača. Ti događaji povećavaju kontakte među ljudima i rizike od
direktnog i indirektnog prenošenja virusa (preko inficiranih površina). Održavanje takvih događaja tokom
epidemije bolesti može da predstavlja ozbiljan rizik za javno zdravlje, ali ukoliko se ne održe, to može
negativno uticati na teško stečenu stabilnost i poverenje u demokratske institucije. Državni zvaničnici
suočeni sa takvom dilemom mogu teško doneti odluku da li da nastave sa izborima, i, ukoliko nastave,
da brzo reaguju na nove izazove koje epidemija predstavlja u kontekstu izbora. Zvaničnici će možda
morati da prilagode raspored aktivnosti, sprovedu nove i unapređene postupke koji smanjuju potencijal
za prenošenje virusa, i obezbede fondove za potrebne materijale i nabave te materijale. Oni bi takođe
trebalo da izvrše koordinaciju sa zainteresovanim stranama u političkom životu kako obezbedili da sve te
promene budu izvodljive i prihvaćene, jer izmene u izbornim procesima imaju veću šansu da uspeju i da
budu prihvaćene ukoliko su rezultat konsultativnog procesa donošenja odluka.
Vanredna stanja u oblasti javnog zdravlja i izbori
SZO definiše vanredno stanje u oblasti javnog zdravlja kao „događaj neposredne opasnosti od bolesti ili
zdravstvenog stanja, izazvan bioterorizmom, epidemijom ili pandemijom bolesti, ili (a) novim i izuzetno
smrtonosnim infektivnim agensom i biološkim toksinom, koji predstavlja značajan rizik od ljudskih žrtava
ili incidenata ili trajnog ili dugoročnog invaliditeta“.6 Stručnjaci za upravljanje krizama u oblasti javnog
zdravlja takođe koriste široku definiciju krize kako bi naglasili važnost promišljenog donošenja odluka u
složenom kontekstu: Kriza je „ozbiljna pretnja po osnovne strukture ili osnovne vrednosti i norme sistema
zbog koje je u vremenu visokog pritiska i veoma neizvesnih okolnosti neophodno donošenje odluka od
presudne važnosti“.7 Te odluke od presudne važnosti ne odnose se samo na sistem zdravstvene zaštite
u jednoj zemlji već i na sve aktivnosti koje bi mogle da doprinesu, direktno ili indirektno, pogoršanju
problema i preopterećenju ljudi i sistema koji odgovaraju na krizu.
...održavanje izbora u krizama u oblasti javnog zdravlja je moguće, ali je potrebno
značajno planiranje kako bi se izbeglo pogoršanje već teške situacije.“
Izbori i aktivnosti koje ih prate obično uključuju masovna okupljanja koja mogu da ubrzaju širenje onih
bolesti čiji načini prenošenja uključuju direktan ili indirektan kontakt među ljudima. Bez odgovarajućih
strategija za ublažavanje rizika, izborni događaji mogu naglog da povećaju broj slučajeva i da
preopterećeni sistem zdravstvene zaštite dovedu do kolapsa. Uprkos izazovima, neke zemlje su uspele
da se izbore sa krizama u oblasti javnog zdravlja i da održe relativno uspešne izbore, kao recimo SAD
tokom pandemije španske groznice 1918. godine,8 Liberija tokom epidemije ebole 2014.9 i, najnovije,
Južna Koreja tokom postojeće pandemije COVID-19.10 Te zemlje pokazale su da je održavanje izbora
tokom krize u oblasti javnog zdravlja moguće, ali da je potrebno obimno planiranje kako bi se izbeglo
pogoršanje već teške situacije.
-6-